Svi znamo da hladan zrak može zadržati mnogo manje vlage od toplog zraka. To najviše dolazi do izražaja ljeti, kada izvadimo hladno piće iz hladnjaka i na njemu se nakupe kapljice vode – kondenzat. To je zbog kontakta toplog vanjskog zraka s hladnom bocom koja hladi zrak i uklanja višak vlage iz njega. Promatramo li zimi presjek vanjskog zida ili krova, s unutarnje strane objekta imamo normalnu temperaturu stanovanja, a s vanjske je znatno niža, a samim time niža je i vlažnost zraka.
U prirodi je pravilo da se sve izjednačava, tj. odakle ima više nečega ide tamo gdje ga ima manje, tj. i toplina i vlaga zraka prodiru iz toplog u hladno. Zbog postupnog hlađenja toplog vlažnog zraka dok prolazi kroz strukturu, u nekom će trenutku doći do onoga što je poznato kao zasićenost vlagom i početi kondenzirati.
Ovaj fizikalni fenomen razlog je za dva različita pristupa gradnji: difuzijsko zatvorenu i difuzijsko otvorenu gradnju. Ljudi su od davnina gradili prirodnim materijalima koji su u pravilu više ili manje paropropusni. Ali sve do sredine prošlog stoljeća nije bilo zahtjeva za energetskom učinkovitošću u građevinarstvu, budući da cijena energije (obično drva za ogrjev) nije bila visoka.
Međutim, urbanizacijom stanovništva i poskupljenjem energenata to se promijenilo te su se počele ugrađivati sve veće količine odnosno debljine izolacije. Budući da nije bilo iskustva i znanja o difuzijski otvorenim konstrukcijama s puno izolacije, poslao je novi standard za jednostavno postavljanje parne brane s unutarnje strane konstrukcije, poput PVC folije. Parna brana u potpunosti onemogućuje prolaz vlage u konstrukciju i problem kondenzacije je riješen. Ovo rješenje, međutim, sa sobom je donijelo i negativnu posljedicu - ugradnjom parne brane značajno se promijenila ili pogoršala kvaliteta stanovanja i životna klima jer više nije bilo nakupljanja vlage u zidovima koja bi regulirala vlagu. u sobi.
Tek je krajem 20. stoljeća građevinska struka dovoljno istražila ovu vrstu gradnje i postavila nove standarde da sa sigurnošću možemo projektirati difuzijsko otvorene, visokoizolirane konstrukcije. Da bi ovakva konstrukcija dobro funkcionirala nije potrebna parna brana već parna brana. Razlika između jednih i drugih je, kao što se već iz riječi vidi: barijera u potpunosti onemogućuje prolaz, dok je prepreka samo prepreka, tj. propušta kontrolirano. Pojednostavljeno pravilo za određivanje parne brane u građevinarstvu je da je odnos otpora prolazu vodene pare (Sd vrijednost) između unutarnje i vanjske obloge 5 prema 1.



